Serbo-Croatian

Već mjesec dana nakon pompezno najavljenog 20. partijskog kongresa KPK, bijes odozdo izbija na površinu. Prošle sedmice u mega-tvornici Fokskon u Džengdžou, Henan, došlo je do nasilnog sukoba između radnika i policije zbog krađe plata od strane uprave. Zabilježeni su masovni i nasilni protesti u mnogim većim gradovima, usmjereni protiv drakonskog režima kovid zatvaranja (lokdauna), koji je postao žarište opšte gnezadovoljstva. Kao što smo već dugo predviđali, duboka kriza kineskog kapitalizma počinje podsticati mase na djelovanje.

Svjetska ekonomija uzdrmana je turbulencijama, nošena olujom rata, pandemije i protekcionizma. Toksičan spoj inflacije i recesije nazire se kao realnost za kapitalizam. Ovo je gotovi recept za revolucionarne eksplozije diljem svijeta.

Branioci slobodnog tržišta gledaju na libertarijance kao što su Hajek i Mizes – i njihovu tvrdnju o „problemu ekonomske kalkulacije“ – kako bi napali socijalizam. Ali u stvari, marksisti su odavno odgovorili na ove reakcionarne argumente.

Lula iz Radničke partije (PT) u nedelju je tesno pobedio kandidata krajnje desnice Žaira Bolsonara (50,9 prema 49,10 posto) u drugom krugu predsedničkih izbora. Dok radnici i omladina sa pravom slave ovaj rezultat, treba obratiti pažnju da je Bolsonarov rezultat premašio očekivanja i uspeo povećati svoje glasačko telo za više od 6 miliona između dva kruga, u poređenju sa povećanjem od 2,6 miliona za Lulu.

Dvadeseti Kongres kineske vladajuće Komunističke partije (KPK) dodatno je konsolidirao moć partijske države nad društvom sa predsjednikom Xi Jinpingom na njezinom čelu. Xi je formalno inauguriran u svom trećem mandatu kao vrhovni vođa zemlje, što je podvig koji se u povijesti Narodne republike Kine može mjeriti jedino sa Maom. Najviše rukovodstvo KPK-a sada je u cjelini sastavljeno od Xievih odanih poručnika. Kako zemlja ulazi u nadolazeći period, tema koja se temeljito pretresala na ovom kongresu bila je nužnost rukovodstva partijske države.

Širom Irana su izbili protesti nakon ubistva mlade kurdske djevojke Džine Mahse Amini od strane ozloglašene iranske moralne policije. Počevši od kurdskih oblasti Irana, protesti su se proširili na više od 30 gradova, uključujući one najveće u zemlji: Teheran, Mešhad, Isfahan, Karadž, Tabriz i takozvani sveti grad Kom. Ono što je počelo kao reakcija na policijsku brutalnost brzo se pretvorilo u bijes protiv režima u cjelini.

Ono što se opisuje kao „najdešnja vlada od Drugog svetskog rata“ pobedila je na izborima u Italiji, gde su Fratelli d’Italia (Braća Italije), koju vodi Đorđa Meloni, zauzeli prvo mesta sa 26 posto glasova. Kako objasniti ovaj priliv glasova za stranku koja je 2018. osvojila mizernih 4,3 posto i zauzela samo 32 parlamentarne klupe i 18 senatorskih mesta? U ovom članku bavićemo se razlozima zašto se desila tako radikalna promena u italijanskoj politici kao i perspektivama za budućnost.

U posljednja 24 sata Rusija je dala niz važnih saopštenja u vezi sa ratom u Ukrajini: djelimična mobilizacija koja pogađa 300.000 ljudi, referendumi na teritorijama koje je okupirala Rusija u Ukrajini o njihovom pripajanju Rusiji, strože kazne za zločine vezane za nesluženje vojnog roka i upozorenje da će Rusija upotrijebiti „sva sredstva koja su joj na raspolaganju“ da zaštiti svoj teritorijalni integritet.

Usred uništenja života miliona Ukrajinaca kao posljedica ruske invazije, ukrajinski parlament gura naprijed najoštrije smanjenje prava radnika u istoriji zemlje. Skupština je 1. jula usvojila zakon #5371, kojim se, između ostalog, radna nedjelja povećava na 60 sati i dozvoljava šefovima sa manje od 250 zaposlenih da otpuštaju radnike u slučaju materijalne štete prouzrokovane vojnim akcijama ili zbog odsustva sa radnog mjesta u trajanju dužem od 4 mjeseca. Ovo je došlo ubrzo nakon nekoliko drugih zakona, koji su ograničili sindikalna prava, legalizovali ugovore bez radnog vremena i uklonili obavezu isplate plata radnicima mobilisanim u oružane snage.

U subotu (3. septembra), između 70.000 i 100.000 ljudi okupilo se na Vaclavskom trgu u Pragu, pozivajući na ostavku desničarske koalicione vlade premijera Petra Fiale; pored ostalih zahtjeva koji se suprotstavljaju povećanju troškova života i učešću Češke u proksi ratu NATO-a sa Rusijom.

Kriza u Ukrajini stvorila je savršenu inflatornu oluju. Rat, zapadne sankcije Rusiji, pandemija, protekcionizam i klimatske promjene razotkrivaju decenije niskih cijena roba u krizi koja će biti samo još dublja.

Dok ruska vojska nastavlja da granatira gradove Ukrajine, zapadna štampa i političari daju sve od sebe da prikriju ulogu zapadnog imperijalizma u ovoj katastrofi. Zapad ne samo da nije neutralan, nego je čak provocirao sukob iz svojih imperijalističkih razloga.

Prenosimo saopštenje naših drugova i drugarica iz ruske sekcije Internacionalne marksističke tendencije i simpatizera iz Ukrajine i Donbasa povodom priznavanja Donjecke i Luganske republike od strane Putinovog režima. Raskrinkavajući licemjerstvo Vladimira Putina koji Donbas koristi kao žeton u svojim manevrima sa zapadnim imperijalizmom, a radni narod Donbasa kao jeftinu radnu snagu za ruske kapitaliste, od prvog dana ruske invazije, Marksistička tendencija Rusije zastupa liniju prava naroda DNR i LNR na samoopredjeljenje.

U jeku ruske invazije i ukrajinske krize, javnost je zapljusnuta površnim liberalnim, i pseudo lijevim tumačenjima Putinovog režima i same Putinove ličnosti. S jedne strane Putinove metode se predstavljaju fašističkim, a Putin kao ličnost sa carskim ambicijama. Drugi pak u Putinu vide antiimperijalistu i čak zaštitnika sovjetskog socijalističkog nasljeđa. U nastavku objavljujemo tekst prvobitno objavljenog na 30. godišnjicu raspada Sovjetskog Saveza.Tekst prikazuje uspon Putina na vlast kao završetak stabilizacije ruskog kapitalizma i društva nakon kontrarevolucionarnog raspada zemlje.