Nastavljuju se napori Vašingtona da imperijalističkim državnim udarom uklone venecuelansku vladu. 26. januara SAD su najavile sankcije PDVSA (naftnoj kompaniji u državnom vlasništvu) i zaplijenu imovine. Ovo je vrlo ozbiljan udarac na venecuelansku ekonomiju i vladu. Jasno je da Trampova administracija misli da ima priliku i želi je iskoristiti.

Nakon instrukcija Bijele Kuće i sastanaka u Vašingtonu, Huan Gvajido se proglasio "predsjednikom" na uličnom skupu u Karakasu 24. januara. Ova objava nema nikakav legitimitet, ali su Gvajida odmah priznali Tramp, Bolsonaro, Makri i Almagro. Drugi su slijedili, uključujući i 19 zemalja EU. Nakon toga su pozvali venecuelansku vojsku da izrazi lojalnost novom "predsjedniku". Slijedile su američke sankcije venecuelanskoj naftnoj kompaniji PDVSA i zaplijena njihove imovine u SAD-u vrijedne 7 milijardi američkih dolara. 1,2 milijarde američkih dolara u zlatu koje pripada Venecueli je zaplijenila Banka Engleske po instrukcijama SAD. Cilj ovoga je gušenje venecuelanske ekonomije.

Hapšenja su skandalozno izvršena bez sudskog naloga inicijativom obavještajne brigade španske policije. Uhapšeni su ispitivani o učešću u protestima, a kasnije su pušteni. Ovo znači da nije bilo razloga za hapšenja, osim zastrašivanja i prijetnji aktivistima za nezavisnost. Među uhapšenima su Daniel Kornelja, gradonačelnik CUP-a u Selri, Ignasi Sabater, gradonačelnik Vergeza, koje su pritvorili agenti španske policije. Njihovom advokatu, Benetu Saljeljasu, je zabranjen pristup klijentima "dok se nisu policiji obratili na španskom jeziku", i vidjeli su ih tek tri sata kasnije. Jedan od uhapšenih je novinar fotograf Karles Palasio kojeg su uhapsili neidentifikovani policajci, odvodeći ga neoznačenim automobilom. Palasiju su pokazane slike blokade AVE brzih vozova u kojem je on očigledno nosio oznaku "PRESS". Očigledno da je zločin i novinarsko izvještavanje sa mirnih protesta.

U Albaniji troškovi obrazovanja predstavljaju najveće troškove domaćinstva: +2,3% za jednu godinu, dok je prosječni mjesečni prihod pao za 3%, na oko 400 evra mjesečno. Intervjuisali smo jednog od aktivista koji se priključio pokretu "zbog boljeg obrazovanja i bolje budućnosti". Represija je već počela: neki profesori su srušili studente koji učestvuju u pokretu, a roditeljima je zaprijećeno sa otkazima ako im djeca nastave protestvovati. Svi intervjuisani su zatražili anonimnost.

25 godina od osnivanja, Evropska Unija izgleda kao da se raspada pod težinom svojih proturječnosti. Gdje god pogledamo, glavne partije dolaze pod pojačan pritisak zbog klasne borbe kao rezultata desetogodišnje krize. Ovo znači da vladajuća klasa više ne može vladati na stari način. U Njemačkoj su godine mjera štednje i neravnomjerna raspodjela slabog oporavka izazvale široko odbacivanje glavnih partija. Ovo gura Hrišćansko-demokratsku uniju (CDU) ka demagoškom jeziku čineći ih manje vjernim predstavnikom vladajuće klase. U Italiji, vladajuća klasa je potpuno izgubila kontrolu nad vladom koja je na kursu sukoba sa EU oko duga. U Francuskoj, Makron, takozvani "spasilac" liberalne demokratije, je doživio pad u anketama popularnosti i čini se paralizovan u pokušaju provođenja mjera štednje koje kapitalizam zahtjeva. U Britaniji je vladajuća klasa izgubila kontrolu nad svojom tradicionalnom partijom i potpuno je kapitulirala pred Bregzitom koji je protiv njenih interesa. I sam Bregzit bi bio dovoljno izazovan, ali uz njega se pojavljuju nove krize od koje svaka može biti posljednja kap koja će izazvati raspad EU.

Socijalna i politička situacija u Francuskoj se kreće vrtoglavom brzinom. U manje od mjesec dana, pokret "žutih prsluka" je doveo zemlju pred prag revolucionarne krize. U predstojećim danima, preko ovog praga bi se moglo i preći. Šta će biti odlučujući faktor u daljnjem napredovanju pokreta?

Pokret žutih prsluka se trenutno nalazi na prekretnici. Suočen sa rastućim radikalizmom pokreta, Makron je promijenio svoj prkosni ton i obećao da će "suspendovati" poskupljenje goriva koje je izazvalo ovaj pokret. Ovo povlačenje je rezultat uličnih borbi tokom vikenda, između hiljada demonstranata i policije, koje su za sobom ostavile preko 200 povrijeđenih samo u Parizu i najmanje jedan smrtni slučaj.

U Francuskoj, stotine hiljada ljudi od polovine novembra učestvuje u pokretu ''žutih prsluka'' da bi protestovali protiv povećane cijene goriva i poreza, i uopšteno, protiv sve većih troškova života. Ovaj pokret je neizbježna posljedica očigledne ekonomske krize i brutalnih mjera štednje nametnute od strane trenutne vlade.

50.000 članova Kanadskog sindikata poštanskih radnika (CUPW) se od 22. oktobra rotiraju po štrajkačkim smenama. Liberalna vlada Džastina Trudoa je sastavila tzv. „nazad na posao“ zakon, koji će ovakvu obustavu rada učiniti nezakonitom. Pravo na štrajk u Kanadi sve više postaje mrtvo slovo na papiru. Čim neki štrajk bude pokrenut, proglašava se nezakonitim. Ipak, poštanski radnici su besni i postoji realna prilika da će se suprotstaviti novom zakonu. Solidarnost je pod hitno potrebna kako bi radnici CUPW znali da nisu sami u svojoj borbi, i da radnici na nivou Kanade, kao i na internacionalnom nivou, podržavaju njihovu borbu.

Ruske mase su uzbuđene oko Putinovog pokušaja da do 2034. godine poveća starosnu dob za odlazak u penziju, za muškarce sa 60 na 65 godina, a za žene sa 55 na 63 godine. Uz to i PDV je podignut sa 18% na 30%. Ove nepopularne "reforme" izazvale su pad Putinove popularnosti za 15% (sa 82% na 67%) i velike demonstracije širom zemlje.

Nemačka kancelarka Angela Merkel najavila je povlačenje iz trke za rukovodstvo Demohrišćanske unije (CDU), kao i povlačenje svoje kandidature za sledeće nemačke parlamentarne izbore. Ovo predstavlja politički zemljotres i kraj jedne ere u nemačkoj politici, budući da je Merkel bila kancelarka od 2005, a liderka CDU od 2001. godine.

Bolsonaro je pobijedio u drugom krugu brazilskih predsjedničkih izbora sa 55% glasova ispred Adada, kandidata Radničke partije (PT), koji je osvojio 45% glasova. Ovaj rezultat je korak nazad za radničku klasu i siromašne. Moramo razumjeti šta ovo znači, šta je dovelo do ove situacije i koju strategiju radnički pokret mora slijediti suočen sa ovakvom reakcionarnom vladom.