Prema publikaciji Harvard Medical Study objavljenoj 2009, gotovo 45.000 u SAD godišnje umre od izlječivih bolesti, zbog toga jer si ne mogu priuštiti medicinsko osiguranje. To, otprilike, znači smrt jedne osobe svakih 12 minuta što je najbolji protivargument tvrdnji da Amerikanci imaju „najbolji zdravstveni sistem na svijetu.“
U studiji se zaključuje da odrasli neosigurani Amerikanci ispod starosti od 64, imaju 40 posto veću rizičnost od umiranja nego osigurana populacija, što je za 25 posto više nego u studiji objavljenoj 1993.
Koji su razlozi povećanja smrtnosti? Jednostavni: sve više ljudi nije osigurano. Broj neosiguranih se uvećao od 45.7 miliona u 2007, do 46.3 miliona u 2008. Ovaj broj se do danas povećao na 50 miliona ljudi, što znači da je jedna petina svih odraslih i trećina svih ljudi između 19 i 29 godina starosti sebi ne može pruštiti zdravstveno osiguranje. Drugi najzastupljeniji faktor smrtnosti jeste manjak objekata za primanje medicinske njege. Čak iako neosigurana osoba pokuša platiti liječenje iz sopstvenog džepa, to u sve više slučajeva biva onemogućeno, budući da se klinike i bolnice širom države zatvaraju, ili bivaju prisiljene da smanjuju radne sate i suspendiraju različite programe.
Marksisti shvataju da ovo nisu samo slučajnosti, ili posljedice djelovanja „Republikanaca, koji blokiraju Demokrate u provođenju progresivne reforme.“ Radi se, primarno o posljedicama: 1. Neizbježne krize kapitalizma i 2. Politika štednji koje vladajuća klasa implementira, kako bi sačuvala svoje pozicije napadajući radničku klasu. Ovi napadi neće prestati nadom u „promjenu odozgo“.
Prisjetimo se da su Demokrati imali superiornu većinu u zakonodavnim organima u vrijeme kada je Obamina administracija preinačila svoja obećanja o povećavanju jednakosti i pristupačnosti zdravstvenog osiguranja za većinu američkog naroda. Razlog zbog kojeg Demokrati neće uraditi ono što je neophodno nije njihova odbrana „dvostranačkih“ napora u stvaranju pozitivne promjene, nego činjenica da su obije partije predstavnici kapitalističke klase, čija daljnja egzistencija ovisi o mogućnostima nastavljanja eksploatacije radničke klase.
Internacionalna radnička liga vjeruje da je jedini način postizanja kvalitetnog i pristupačnog zdravstva za sve, borba protiv šefovskih mjera štednje i to putem stvaranja masovne partije rada bazirane na sindikatima, koja će se, naoružana socijalističkim programom, boriti za interese radničke klase u cjelini.
Za prevod teksta na srpskohrtvatski se zahvaljujemo drugovima i drugaricama iz sarajevskog ogranka JOSD-a.