Nova studija internog istraživanja kompanije Ekson mobila (ExxonMobil) otkriva da je naftni gigant imao detaljna i tačna predviđanja uticaja fosilnih goriva na globalno zagrijavanje još 1970-ih. Pa ipak, kompanija je sve do posljednje decenije nastavila da umanjuje i baca sumnju na klimatske promjene za koje je odgovoran čovjek. Laži i obmane magnata fosilnih goriva nikoga neće iznenaditi, ali ova studija otkriva istinsku dubinu cinizma koji je kapitalistička klasaspremna da uradi u odbrani zločina koje čine radi profita.
[Source]
Objavljene ovog mjeseca, Ekson Mobil-ove projekcije globalnog zagrijavanja analizirale su 32 interna izvještaja i 72 naučne publikacije koje su proizveli naučnici radeći na klimatskim i ekološkim modelima u Ekson Mobil-u između 1977. i 2002. godine.
Njihova saznanja su bila zapanjujuće tačna. Projektovali su zagrijavanje od 0,2 C po deceniji; odbacili su ideju o ledenom dobu u bliskoj budućnosti; dali su tačnu aproksimaciju količine CO2 potrebnog da izazove opasno povećanje temperature; i tačno su procijenili da će globalno zagrijvanje biti uočljivo između 1995. i 2005. godine.
Da su ovi modeli u to vrijeme izašli u javnost, bili bi u skladu sa najsavremenijim istraživanjima tog perioda. U stvari, prema profesoru Džefriju Supranu, koautoru članka, Ekson Mobil-ovi istraživači klime bili su „barem uporedivi po performansama sa jednim od najuticajnijih i najuglednijih klimatskih naučnika moderne istorije“.
Supran je primijetio „šokantnu tačnost i vještinu“ istraživanja sprovedenog u Ekson Mobil-u, pri čemu se 83 odsto procjena, koje su napravili naučnici koji se bave klimatskim promjenama unutar kompanije, od tada pokazalo tačnim.
„Naglasite neizvjesnost“
Naravno, ultra-bogati vlasnici naftnog giganta nisu bili zainteresovani da ova saznanja podjele sa javnošću. U stvari, skoro četiri decenije nakon ovog istraživanja, javna komunikacija EkkonMobil-a objavljivala je poruke koje su direktno bile u suprotnosti sa njihovim sopstvenim dokazima.
Godine 1999, Li Rejmond (tadašnji izvršni direktor Ekson Mobil-a) izjavio je da su klimatske „projekcije zasnovane na potpuno neprovjerenim klimatskim modelima, ili, češće, na čistim spekulacijama“. Rejmondu, naravno, nisu strane spekulacije – iako finansijske vrste – pošto je od kompanije dobio veliki dio svog penzionog plana od 400 miliona dolara u berzanskim opcijama, što je najveći penzioni paket u istoriji jedne američke javne kompanije.
Reks Tilerson – koji je preuzeo funkciju generalnog direktora 2006. prije nego što je postao državni sekretar SAD pod Donaldom Trampom – nastavio je tradiciju Ekson Mobil-a da negira vrijednost klimatskih istraživanja. Tilerson je 2013. godine izjavio da klimatski modeli „nisu kompetentni“ i 2015. godine je tvrdio: „Ne znamo zaista kakvi će biti klimatski efekti od 600 ppm naspram 450 ppm jer modeli jednostavno nisu tako dobri“.
Ovoj poslednjoj izjavi direktno su proturiječili sopstveni istraživači kompanije prije više od trideset godina. U projekciji iz 1982. godine otkriveno je da bi 600 dijelova na milion CO2 u atmosferi izazvalo dodatno zagrijavanje od 1,3°C u poređenju sa 450 ppm.
Ipak, prikrivanje klimatskih promjena Ekson Mobil-a nije bilo ograničeno na nekoliko loših ljudi koji su se slučajno popeli na mjesto generalnog direktora. Interni memorandum iz 1988. o strategiji javnih poslova kompanije navodi da postoji potreba da se „naglasi nesigurnost u naučnim zaključcima u vezi sa potencijalnim pojačanim efektom staklene bašte“.
U kasnijim internim memorandumima se zahtjevalo da kompanija „naglasi ekološki prihvatljive napore prilagođavanja“, a 1998. je sugerisano da će „pobjeda biti postignuta kada prosječni građani ’shvate’ (prepoznaju) nesigurnosti u nauci o klimi. Ovo nije „pobjeda“ za okolinu ili radničku klasu, naravno, već pobjeda za gazde, pobjedonosni povez preko očiju javnosti kako bi je kao jagnjad poveli na klanje.
Još 2000, umanjivanje značaja klimatskih promjena bilo je sastavni dio Ekson Mobil-ove marketinške strategije. U oglasu objavljenom u Njujork tajmsu navodi se da nauka o klimi pati od „fundamentalnih praznina u znanju“ i tvrdi da se ne zna dovoljno o „potencijalnim pozitivnim... uticajima klimatskih promjena“. To je bilo uprkos ogromnoj sigurnosti kako u javnosti, tako i među istraživačima Ekson Mobil-a da je upravo suprotno.
Kritika ili klasna borba?
Ova studija je otkrila zadivljujući cinizam i otvoreno licemjerje ljudi u Ekson Mobil-u. Ali u stvarnosti ovo nije odstupanje. Zaista, sasvim je logično za kapitalističku klasu da sakrije činjenice kada se činjenice ispriječe na putu ostvarivanja dobrog profita. Duvanske kompanije su skrivale istinu o tome kako pušenje izaziva rak pluća. Šezdesetih godina prošlog vijeka industrija šećera je sakrila istinu o ulozi šećera u izazivanju srčanih bolesti. Bez sumnje su hiljade, a možda i milioni, umrli kao rezultat tog prikrivanja. Posljedice klimatskih promjena prijete da budu još strašnije.
U članku se navode brojna saslušanja u SAD-u i EU, tužbe i heštegovi, kao i „ponovljene obaveze Džoa Bajdena da kompanije fosilnih goriva pozivaju na odgovornost“ kao primjere kako su politički pokreti odgovorili na kampanje dezinformacija naftnih kompanija. Ipak, nijedan pritisak ovih grupa, niti vreli vazduh političara koji rade ruku pod ruku sa naftnim i gasnim gigantima, nisu spriječili potonje da veselo kuju budućnost naše planete u dividende za akcionare.
Tek nedavno, Ekson Mobil je pokazao kako može da diktira vladama tako što je tužio Evropsku uniju zbog njenog plana za uvođenje vanrednog poreza za energetske kompanije. Kompanija je takođe zaprijetila da će zaustaviti ulaganja „više milijardi evra“ u Evropi, osim ako EU ne postane „privlačna i globalno konkurentna“ – odnosno ako im vlade ne daju slobodu da profitiraju.
Ako želimo da se pozabavimo pogubnom ulogom energetskih korporacija u podsticanju klimatskih promjena, ako želimo da ih kaznimo i privedemo pravdi za njihove zločine, onda je moralna osuda nedovoljna. Klimatske promjene neće biti riješene tako što će naftni bosovi „govoriti istinu“, niti nadom da će kapitalistički političari stati na našu stranu. Put za rješenje će se otvoriti, a mi ćemo početi da dijelimo pravu pravdu, kada eksproprijatišemo ove energetske gigante i uspostavimo demokratsko upravljanje proizvodnjom energije pod kontrolu radničke klase kao dijela planske ekonomije.